Povratak na glavni izbornik
O nama Sekcije Vijesti Izložbe Edukativni programi Izdavacka djelatnost Kontakt
 
 

GALERIJA ULUPUH:

Adresa i kontakt
Fotografije unutrašnjosti i tlocrt
Aktualna izložba


Izložbe u drugim prostorima



Odaberite sliku koju želite prikazati:


    

    

    

    

    

    

    

    

    

    

 

Kontakt Taktilnosti Tekstura



Kontakt T-T
Kontakt Taktilnosti Tekstura

Galerija ULUPUH, Tkalčićeva 14, Zagreb
30.9. – 11.10.2010.

Koncept: Vesna Kolobarić
Kustos: Vladimir Rismondo ml.
Izlažu: Staša Čimbur, Nada Došen, Ruža Hodak, Vesna Kolobarić, Eta Linčir, Alida Mezić, Ivan Midžić, Studio I-GLE (Nataša Mihaljčišin i Martina Vrdoljak Ranilović), Renata Svetić

U četvrtak, 30. rujna u 19 sati u Galeriji ULUPUH u Tkalčićevoj 14 u Zagrebu otvorena je izložba Kontakt T-T – Kontakt Taktilnosti Tekstura.

Nastala na inicijativu Sekcije za tekstilno stvaralaštvo ULUPUH-a, odnosno njene članice Vesne Kolobarić, izložba ispituje sličnosti i razlike u tretiranju i obradi tekstila i metala kao dva naizgled oprečna materijala. Na sudjelovanje su tako, uz dizajnere tekstila pozvani modni dizajneri s jedne i oblikovatelji nakita s druge strane, uz napomenu da u svojim radovima oponašaju svojstva materijala onih drugih. Nastali su tako tekstilni objekti i odjeća koji svojom konstrukcijom, teksturom i taktilnim svojstvima nalikuju metalu oponašajući njegovu krutost, čvrstoću ili sjaj, a s druge strane nakit savijen i „drapiran“ poput najfinije tkanine…

Kustos i selektor izložbe, Vladimir Rismondo ml., u predgovoru izložbi napisao je: „Kao što nas podučava Olga Mihajlovna Frejdenberg, metafora je obilježje jezika u cjelini, pa tako i svekolikog umjetničkog izražavanja. (…) projekt „KONTAKT T-T“ – „KONTAKT TAKTILNOSTI TEKSTURA“ preispituje mogućnosti metaforizacije medija. Tako su kreirana pravila prema kojima sudionici projekta oblikuju tekstilne objekte koji se na ovaj ili onaj način referiraju prema obradi metala, odnosno metalne objekte koji metaforiziraju proces tkanja, ili pak, spojeve procedura obrade tkanih i metalnih elemenata. (…) Zanimljivo je primijetiti kako predloženi uradci variraju od doslovnog citiranja definicije metafore – prema kojoj je metafora prijenos značenja s jedne pojave na drugu – do radikalne metaforizacije samog fenomena metafore.

Primjer doslovnog citiranja svakako je objekt Alide Mezić. Oblikovan je od metalne mreže kojom su provučene satenske niti: mreža predstavlja značenje koje se u vidu uzorka doslovno prenosi u terminologiju tkanine, a istovremenost obje vrijednosti garantira elementarnu opstojnost metafore. S druge strane, nakit Ete Linčir obradom stvara privid tkanja, baš kao što rad Ruže Hodak bez trunke stvarne fizičke prisutnosti metala evocira iluziju metalnih ploha. U oba slučaja radi se o klasičnom „kao da“ pristupu, gdje se metafora pojavljuje manipulacijom samo jednom vrijednosti, te stvaranjem iluzije o postojanju drugog dijela para. Nada Došen i Ivan Miđić, pak, združuju lanenu košulju sa željeznom ogrlicom, čime ostvaruju transfer značenja kao petlju: fragilnost tkanja prenosi se na metalnu materiju, dok se radijacijska rahlost metalne žice metaforički seli u prostor tkanja. Nadalje, imaginarna jedinica koju potpisuje I-GLE sagrađena je na združivanju bakrene žice, flaxa i pletenja. Time je maksimalno stanjen prostor među materijalima i tehničkim procedurama, a s tim sužavanjem došlo je i do sinteze jedinstvene slike hibridnog medija metalnog tkanja. Vesna Kolobarić posegnula je, opet, za polivalentnim rješenjima, gdje je prvi dio metaforičkog para izveden u realnom materijalu, a drugi je virtualiziran putem fotografije; na taj je način dodatno osvijetljena jezična, štoviše hermeneutička pozicija retoričke figure metafore. Korak dalje u pravcu virtualizacije metafore čini asemblaž Staše Čimbur, rad koji se temelji na upravo nadrealističkom kombiniranju žice, umjetne kose, papier machea i filcanog materijala. Staša Čimbur došla je tako do granica korištenja metafore u pravcu davanja iskaza, pa njezine ludičke kombinacije objekata-značenja dolaze na sam rub okvira jezika kojim se može reprezentirati stvarnost. Tu će granicu, ipak, prekoračiti odjevni predmet Renate Svetić koji u svojoj suštini zapravo predstavlja metaforu metafore: metalna nit ucijepljena u prozirnu gumenu materiju pojavljuje se u vidu namjerno zakašnjele reminiscencije na čitav niz rješenja koja je autorica svojim minimalističkim pristupom tek dala naslutiti.

Kako god pristupili problemu, opisana rješenja temelje se na dosljednom preispitivanju mogućnosti metaforizacije medija. Pod krinkom naoko jednostavnog dizajnerskog zadatka, ona predstavljaju osam različitih varijanti ostvarivanja slike jezične stvarnosti. Radi se o slici koja ne mora biti estetski opravdana, ali je nužno jezično intonirana, pa je zato i umjetnička po definiciji. Uostalom, tko kaže da jezik i estetika imaju zajednička počela? Nešto slično, naime, tvrdi i Olga Mihajlovna Frejdenberg, a istu postavku dokazuje istražujući baš metaforu. Koja, pogađate već, zapravo i nije estetska, već spoznajna kvaliteta.“ (cjeloviti tekst predgovora OVDJE)

Izložba se mogla pogledati do 11. listopada.

Izložba je realizirana uz financijsku potporu Ministarstva kultura RH i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport grada Zagreba.

U prilogu: fotografije postava izložbe i dijela izloženih radova


Datum održavanja: 30.9. – 11.10.2010. / Autor teksta: ULUPUH




Odaberite datoteku koju želite preuzeti na svoje racunalo:
predgovor.doc

 
 
Administracija